Ergometrija je neinvazivna kardiološka pretraga kojom se na posredan način ispituje stanje i funkcionalna sposobnost krvnih žila koje krvlju opskrbljuju srčani mišić – čak i značajno suženje neke od arterija koje opskrbljuju srčani mišić ne mijenja nužno sliku EKGa u mirovanju no iste se promjene otkrivaju sa porastom metaboličkih zahtjeva srčanog mišića u opterećenju. Pretraga se osim za postavljanje dijagnoze bolesti srčanih arterija koristi i radi procjene težine, već od ranije prisutne koronarne bolesti, ispitivanja razine oporavka srčanog mišića nakon srčanog udara, ispitivanja raznih aritmija srca, ponašanja arterijskog tlaka u opterećenju, procjena funkcionalnog statusa u sklopu bolesti srčanih zalistaka te za ispitivanje kondicionog stanja osobe. Pretraga se izvodi kontroliranim podizanjem opterećenja na cikloergometru sa postizanjem maksimalnog (100%), odnosno submaksimalnog (85%) predviđenog opterećenja za dob, a uz trajni nadzor elektrokardiograma, art. tlaka i ev. pojave subjektivnih tegoba ispitanika. Temeljem postignutog opterećenja i potrošnje kisika, EKG promjena, subjektivnih poteškoća, vrijednosti krvnog tlaka i frekvencije srca, liječnik zaključuje da li je nalaz ergometrije uredan ili patološki. Ako je nalaz ergometrije patološki tada se preporučuju dodatne dijagnostičke pretrage kao što su scintigrafija miokarda talijem, strest ehokardiografija, koronarografija ili MSCT-koronarografija. Temeljem nalaza ergometrije liječnik preporučuje kardiološkim bolesnicima intenzitet i trajanje tjelesnog opterećenja koje će najbolje pogodovati njihovom zdravstvenom stanju.

Kao i mnoge druge funkcionalne pretrage tako i ergometrija ima komplikacije koje su izuzetno rijetke. Prema literaturnim podacima očekuje se oko 0,8 komplikacija na 10 000 izvršenih pretraga. U ozbiljne komplikacije koje se mogu javiti za vrijeme ergometrije ubrajamo srčane aritmije, jaču bol u prsima, akutni infarkt miokarda i zatajivanje srca. Kako bi se rizik neželjenih događaj smanjio postoje stanja u kojima ergometrijsko testiranje nije moguće učiniti: akutni koronarni sindrom (infarkt miokarda unutar 48 h ili nekontrolirana nestabilna angina), disekcija aorte (akutna), aortna stenoza ako je simptomatska ili teška, aritmija ako je simptomatska ili hemodinamski značajna, zatajivanje srca ako je dekompenzirano, miokarditis ili perikarditis ako je akutan, plućna embolija ili infarkt pluća ako je akutan, neregulirana arterijska hipertenzija (sistolički arterijski tlak iznad 200 mmHg ili dijastolički iznad 110 mmHg), tahiaritmije.